Smjernice za sprečavanje širenja stigme vezane za COVID-19

Stigma i diskriminacija višestruko negativno utiču na pojedince, zajednice, ali i  cjelokupno društvo, suočeno s odgovorom na globalnu pandemiju COVID-19. Stigma je najčešće reakcija na strah, i podrazumijeva aktivnosti koje podjednako mijenjaju svijest žrtve i počinitelja diskriminatornog ponašanja. Ove aktivnosti imaju višestruko negativne društvene posljedice i traže promjenu stavova prema stigmatiziranim grupama i pojedincima, ali i prema samoj bolesti. Stigma je neizbježna kod pojava zaraznih bolesti. U slučaju aktuelne pandemije COVID-19, koja je globalnih razmjera, stigma bez presedana dobija dodatne dimenzije i podvlači potrebu temeljnog znanja o uzrocima bolesti te davanja cjelovitih i podsticajnih odgovora koji precizno ukazuju na sve faktore stigme na različitim nivoima.

S druge strane, pozitivan odnos pojedinaca i zajednice, saosjećanje, empatija i podrška prema zaraženima koronavirusom i njihovim porodicama pomažu što bržem i efikasnijem prevazilaženju krize i, što je najvažnije, vraćanju dostojanstva inherentnog svakom ljudskom biću.

Ukoliko želimo na efikasan način pomoći pojedincima, porodicama, ali i zajednicama u borbi protiv pandemije, veoma je važno da na ispravan i usaglašen način komuniciramo o pandemiji i svemu što ona nosi sa sobom. Potrebno je stvoriti zdravo, realistično i pozitivno okruženje, u kojem se otvoreno, iskreno i djelotvorno razgovara o pandemiji.

Svi pojedinci i segmenti društva igraju važnu ulogu u sprečavanju i zaustavljanju stigmatizacije ljudi koji su (bili) zaraženi novim koronavirusom, njihovih porodica i, posebno, djece zaraženih osoba.

Ovaj dokument sadrži smjernice za neke od mogućih strategija za smanjivanje stigme. World Vision BiH je 2015. godine objavio priručnik Stigma – proizvedeno iz neznanja, iz kojeg su preuzete neke od relevantnih preporuka vezanih za prevenciju stigme. Na ovaj način pokušavamo pomoći cjelokupnom društvu, a posebno onima koji su u neposrednom kontaktu sa osobama koje su stigmatizirane, kako bi minimalizovali neželjene kratkoročne i dugoročne posljedice društvene osude zbog bolesti.

Zdravstvene ustanove, centri za socijalni rad, kao i škole, nevladine organizacije, crkve i vjerske zajednice i mediji su zbog toga neizostavne karike, koje u sprezi sa svim drugim segmentima i nivoima vlasti postavljaju standarde odnosa prema bolesnim osobama i tako sprečavaju stigmu i diskriminaciju inficiranih koronavirusom i njihovih porodica.

U ophođenju sa zaraženima, na ličnom, privatnom, ali i grupnom ili javnom nivou, na svim komunikacijskim nivoima moramo biti obzirni i promišljeni, te pokazivati razumijevanje i uviđavnost kada govorimo o bolesti koju uzrokuje novi koronavirus (COVID-19).