COVID-19 zaustavlja Hajirinu potragu za slobodom

Hajira* (35) i njena porodica su napustili Afganistan prije godinu dana. Hajira je tada imala dva sina, Najija (13) i Jabara (3), i bila je trudna sa Abedom koji sada ima pet mjeseci.

„Ja sam ginekolog“ kaže Hajira koja je u Afganistanu radila u bolnici. „U Afganistanu smo imali sve, kuću, automobil... Ja i moj suprug, koji je građevinski inženjer smo imali pristojne poslove.“

U provinciji u kojoj su živjeli, žene ne smiju same napuštati kuću. Moraju biti u pratnji muževa ili nekog drugog člana porodice. Pošto je bila obrazovana i imala posao, Hajira se odupirala društvenim normama u provinciji Tahar gdje je njena porodica živjela.

"Ponekad su zvali mog supruga i prijetili da će me ubiti ukoliko ne uspije da me zadrži u kući. Oružja ima svugdje, na svakom ćošku, i uvijek možete očekivati da vam neko prijeti ili čak da vas ubije."

Jedne večeri je žena koja je bila trudna i koja je trpjela velike bolove pozvala Hajiru na telefon i zamolila je da dođe da je pregleda.

„Nisam mogla otići jer je napolju već bio mrak. Plašila sam se da će me neko ubiti. Stanje joj se pogoršalo i žena je umrla."

Porodica je napustila dom radi vlastite sigurnosti. I radi sigurnosti djece. Sada se Hajira i njena djeca nalaze u Prihvatnom centru Ušivak u Bosni i Hercegovini (BiH), blizu Sarajeva, glavnog grada države. "Sve sam izgubila. Studirala sam i pomagala ljudima 20 godina, a sada sam u situaciji da drugi pomažu meni, i to mi teško pada."

Cilj Hajirine porodice je da se svi ponovo sastanu sa svojim rođacima u Švicarskoj. Hajira i njen suprug sanjaju o tome da postanu priznati članovi zajednice u kojoj je Hajiri dozvoljeno da radi, i da ponovo budu u mogućnosti da osiguraju egzistenciju svoje porodice. Pored poteškoća sa kojima se susreću pokušavajući da emigriraju u Evropsku uniju, korona virus ih je primorao da svoje snove stave na čekanje.

Zbog preventivnih mjera na sprečavanju širenja pandemije, kretanje je ograničeno za sve građane BiH, uključujući i one sa privremenim boravkom u zemlji.

Hajira svaki dan posjećuje Kutak za djecu i porodicu u kampu. Hajira odlazi u jedinicu za majku i dijete, dok djeca borave u Kutku za djecu.

„Svaki dan, kada se molim, pomolim se i za ljude koji ovdje rade. Srećna sam što vas imam i što imam priliku da sa vama podijelim svoje potrebe,“ kaže Hajira.

Od kada je Svjetska zdravstvena organizacija proglasila globalnu pandemiju korona virusa, prevencija širenja virusa je postala prioritet u Prihvatnom kampu Ušivak: uz pomoć donatora, uprava kampa i kompletno osoblje kampa zajedno radi na sprečavanju širenja korona virusa. Osoblje Kutka za djecu nosi zaštitnu opremu, sredstva za dezinfekciju se nalaze na svim važnim mjestima, a svi koji ulaze u Kutak se podsjećaju da moraju dezinficirati ruke. Ostanimo zdravi! Posteri za djecu sa savjetima za prevenciju na engleskom, farsi i arapskom jeziku se nalaze na zidovima, dok su informativni letci podijeljeni svim porodicama. Pored toga, u skladu sa protokolom Kampa, kompletnom osoblju koje ulazi u kamp zdravstveni radnici na ulazu mjere temperaturu.

Uz podršku UNICEF-a, kroz projekat koji je financirala Evropska unija, World Vision BiH implementira projekat Osiguranja zaštite i pristupa osnovnim socijalnim servisima za djecu izbjeglice i migrante u Prihvatnom centru Salakovac u Mostaru i Prihvatnom centru Ušivak u Sarajevu. Projekat teži osiguravanju osjećaja stabilnosti za djecu migrante, pružanje podrške djeci bez pratnje, kao i osiguravanju psihosocijalne podrške majkama i budućim majkama. Kutak za djecu, Jedinica za majku i dijete i Servisa za zaštitu maloljetnika bez pratnje - UASC 24/7, čine dio ovih napora kako bi se osiguralo da djeca migranti i izbjeglice budu zbrinuti i zaštićeni.

Pored eksternih donatora, globalno partnerstvo organizacije World Vision omogućava kontinuiran rad na aktivnostima za djecu.

 „Moja djeca su se ovdje oproavila. Bili su nesrećni i anksiozni, a kada su sa vama osjećaju se srećno. Posebno Zaher, koji uživa u svakom trenutku provedenom u Kutku za majku i dijete. Puno se promijenio, i počeo je više da komunicira,“ kaže Hajira.

Hajirini dugoročni ciljevi i snovi su da se sa porodicom preseli u Švicarsku, gdje živi njena dva brata. Nakon putovanja koje traje već godinu dana, prioriteti su joj se promijenili:

„Granice je teško preći a putovanje je veoma skupo. Jedino u šta sam sigurna je da želimo normalan život, kuću, posao, slobodu i obrazovanje za svoju djecu. "

*[1] Imena u priči su promijenjena radi zaštite identiteta.

Napomena: Objavljivanje ove priče je financirala Evropska unija. World Vision preuzima odgovornost za sadržaj obajvljenog materijala, koji se može razlikovati od zvaničnog stava Evropske unije.