Heroine zajednice, Ljiljana Simanić: „Septembar je najudarniji za višečlane porodice“
„Simanići, porodica sa četvero djece, žive u blizini glavnog grada BiH, na Opštini Istočno Sarajevo. Mama Ljiljana je predsjednica udruženja „Porodice sa četvero i više djece“. Udruženje se bavi prikupljanjem informacija o životu i poteškoćama sa kojima se sureću porodice sa četvero i više djece. Vlastito iskustvo odgajanja djece i poteškoće sa kojima se porodica susreće je Ljiljanu nagnalo da osnuje udrženje i pokuša pomoći i drugim porodicama sa više djece.
„Septembar je najudarniji za višečlane porodice, sprema se ogrijev, sprema se zimnica i djeca se spremaju za školu. Sve se kartice aktiviraju“, kaže Ljiljana.
U višečlanim porodicama se odjeća naslijeđuje; stariji se trude očuvati odjeću jer znaju da će stvari koje nose na sebi biti proslijeđene njihovoj braći i sestrama. Oni gledaju borbu svojih roditelja i kako Ljiljana kaže „Trude se da razumiju i olakšaju svojim roditeljima“.
Simanići rade u privatnom sektoru, Ljiljana se bavi spomeničarstviom, a suprug vozi autobus. Rad u spomeničarstvu i posebno, rad sa izradom i postavljanjem nadgrobnih spomenika je emotivno zahtjevan.
„Posljedni ispraćaj ljudi kod nas završavaju. Naslušate se mnogo ljudskih priča, prolije se mnogo suza i ostanete pod utiskom. Ali vas sa jedne strane to podsjeti da je život lijep,“ kaže Ljiljana.
Roditelji porodica sa četvero i više djece u konstatnoj su utrci sa vremenom. Moraju uložiti dodatni trud da djeci obezbijede osnovne uslove za život, što im često onemogućava da provedu kvalitetni vrijeme sa djecom.
„Roditelji su opterećeni da djeci obezbijede osnovne stvari za život i ne primjete kada djevojčice ulaze u pubertet, kada krenu u noćne izlaske.“
Ljiljana se trudi ne nositi posao kući.
„Porodica je svetinja, zdrava porodica je hram i ja nastojim da djecu izvedem na pravi put jer je njima sve na dohvat ruke – internet, ulica. Pokušavam da im postavim sebe kao uzor i kažem im da nisam idealna i potičem ih da budu bolje od mene“, kaže Ljiljana.
Svojoj djeci Ljiljana pokušava omogućiti da uživaju u životu i nematerijalnim stvarima koje život nosi. Jedna su od rijetkih porodica koja nema pristup internetu u kući. Vrijeme koje bi proveli uz televizor ili surfajući na internetu zamijenili su radom u bašti, odlascima u bibliteku i zajedničkim čitanjem.
„Vjerujem da bolje spavaju jer nisu konstatno zatrpani informacijama, svjetlima ekrana“, kaže Ljiljana i dodaje „Imamo svoje rituale, ne izlazimo iz kuće bez doručka, idemo u crkvu, djevojčice pjevaju u horu, stvaram naviku i učim ih da nije sve u spavanju ili hodanju, već da vrijeme posvete sebi“.