Kombajn za krompir ujedinjuje susjede u području zahvaćenom minama

Opština Čajniče je još uvijek je pod minama i eksplozivnim sredstvima zaostalim iz rata koji se ovdje vodio od 1992. do 1995. godine. Prema podacima Centra za uklanjanje mina u BiH, oko 80 000 takvih naprava i dalje predstavlja prijetnju, direktno utičući na sigurnost oko 15 posto građana BiH.

Prema riječima Gorana Karadžića, načelnika opština, mine također narušavaju ekonomske izglede lokalnog stanovništva.

"Prve linije fronta su minirane, i to predstavlja ozbiljnu prepreku za povratak ljudi na svoja imanja ozbiljniji uzgoj povrća i žitarica, bavljenje voćarstvom, preradom drveta, branje šumskih plodova, ljekovitog bilja, planinarenje ili lov“, kaže Goran.

Ove prepreke nisu samo teorijske. Na primjer, porodica Purković iz Čajniča posjeduje 70 hektara zemlje, ali oko 85 posto se smatra minski sumnjivim područjem.

„To nije slučaj samo sa našim zemljištem, i zemlja naših komšija je, također, minirana“, kaže Rabren Purković.

Radeći samo na sigurnom području, oni i dalje uspijevaju obezbijediti dovoljno za svoje potrebe. Ali to znači da se samo 10 od 70 hektara koje posjeduju, obrađuje. Za vlastitu potrošnju uzgajaju žitarice i krumpir, ali čak i ako su htjeli prodati svoj višak, ove jeftine proizvode gotovo je nemoguće prodati u ruralnoj Bosni i Hercegovini, gdje svi uzgajaju pomalo od onoga što im treba.

„90 posto viška proizvoda dajemo svinjama za hranu. Nemamo tržište za prodaju. Ponekad ukrcam kombi i odem u Sarajevo, ali samo ako imam unaprijed dogovorenu prodaju, jer se drugačije ne isplati“, objašnjava Rabren Purković.

No, tu je i dobra strana priče: svinje uspješno rastu i veliki dio porodičnog prihoda dolazi od prodaje životinja.

Ali živjeti uz prijetnju od mina nije lako, i Rabren je, nažalost, lično prošao kroz tragično iskustvo. Izgubio je nogu u minskom incidentu kada je imao 24 godine, odmah nakon rata. Gubitak nije mogao suzbiti njegov veseli duh i on ima nekoliko pozitivnih poruka koje dijeli i prenosi kada ga pitaju kako preživljava bez udova.

Nakon dana provedenog u polju, Rabren se sa porodicom okuplja za stolom u porodičnoj kući, gdje uživaju u poslijepodnevnoj užini. Kuhinja i dnevni boravak odjekuju od smijeha dok svi pričaju o svom danu.

Uz ljubav i naporan rad, on i njegova supruga odgojili su tri prekrasne kćeri. Ali da ne bude zabune -- rad na farmi s vrstom povrede koju je pretrpio Rabren nije lak.

Nedavno je donacija poljoprivrednih alata olakšala život porodici Purković.

Freza, plug, i kombajn za krompir su u 2018. godini donirani porodici preko projekta "Integrisana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH", koji finansira Evropska unija, a sufinansira World Vision Austrija i 11 partnerskih općina, uključujući Čajniče. Cilj projekta je pružiti ekonomsku i socijalnu podršku za 200 žrtava mina i njihovih porodica u BiH, te povećati vidljivost i potrebe preživjelih od mina.

Projekat provodi World Vision BiH u partnerstvu s Organizacijom amputiranih UDAS.

Ova nova oprema ubrzava proces uzgoja krompira i zahtijeva manje direktnog ručnog rada od jednostavnih manuelnih alata, pružajući porodici više vremena za brigu o drugim poslovima oko kuće.

A Rabren je ona vrsta dobrog susjeda kojem biste se nadali. Umjesto da svoj novi kombajn za krompir drži pod ključem, koristio ga je da pomogne komšijama u vađenju krumpira, smanjujući vrijeme koje su svi provodili u polju i omogućava im obavljanje drugih poslova na njihovim farmama.

Ni Rabrenove komšije nisu propustile da pokažu svoju zahvalnost porodici Purković. "Ovog proljeća, kad sam se razbolio i morao da ostanem u krevetu, komšije su uzorale i isfrezale našu zemlju."

Još jednom, sezona žetve je pred porodicom Purković. Ali imajući pozitivno iskustvo od prošle godine, opušteni su - ne samo da imaju alate koji su im potrebni, znaju da su komšije tu za njih i obrnuto.